ponedjeljak, listopad 17, 2011
Gledam te,divim se,svaki dan je tvoja nova pobjeda,Bog to zna.Gledam te,pitam se što za tebe mogu učiniti ja...Pa kad otvorim svoje srce iz njega vadim zlatnike,pa poput snijega spustim na sve male ratnike.Hvala ti što me učiš davati,što to tvoje hrabro srce moje potiče.Hvala ti što me učiš voljeti,na kraju samo ljubav broji se.
Gledam te,divim se bolest nije tvoju dušu ranila,ona sja.Gledam te,pitam se što za tebe mogu učiniti ja...
petak, listopad 7, 2011
New layer...
New layer...
New layer...
četvrtak, listopad 6, 2011
Destinacijska agencija DanubiumTours kao inicijator humanitarne akcije koja održana 01.10.2011. na stadionu nogometne škole „Mali Vukovarac“, gdje su članovi
UHPA-e uz sudjelovanje MNK
Primus, ekipe pekarne
Stjepanović i ekipe trenera nogometne škole donirali komplet sportske opreme + dvije lopte nogometnoj školi „Mali Vukovarac“.
Tom prilikom obilježeno je djelovanje
prve godine MNK Primus, a koji je inicirao prikupljanje novčane pomoći dječaku
Leu Lacković 5,5 god. ( od rođenja boluje od teškog oblika cerebralne paralize i epilepsije ).
Svaka ekipa je prikupila određeni iznos koji je
Franjo Orešković predao malom Leu, a Leo je dobio i dres sa brojem 10 sa svojim imenom od trenera i postao član nogometne škole „Mali Vukovarac“.
http://www.danubiumtours.hr/galerija/turizam-i-sport/
nedjelja, rujan 18, 2011
... Pre tjedan dana su "Leo i njegova mama"krenuli u vrtić na jedan sat.Imali smo prekrasan doček sa natpisom "DOBRO DOŠAO LEO" ukrašen balonima i crtežima.Djeca su mu pjevala i bila uz njega.Leo im je uzvratio,onako kako jedino može,sa osmijehom.Htjela sam im reći kako su nam veoma potrebni,kako mogu pomoći Leu,učiniti mu život lijepšim i sretnijim.Nisam mogla,gušila sam se u suzama,shvatili su sami.Jedna curica nas je ispratila sa rečenicom:"Ne brinite u vrtiću ima dosta soba,možete tu još biti."Sada ga na ulici prijatelji pozdravljaju sa "Bok Leo."Shvatili su da Leo ima motoričkih poteškoća,ali i da to ne znači da ne osjeća,misli,želi...živi...
HVALA DRAGA DJECO NA OTVORENOM SRCU I RAŠIRENIM RUKAMA.HVALA SKUPINI "LJUBIČICE".
UČINIMO DA SVA DJECA S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU BUDU SRETNA.VRIJEME JE ZA INKLUZIJU!!
... Ovim putem bih onda molila i našu struku da zamoli ministra Milinovića da osigura sredstva za stručni kadar koji bi radio sa djecom s teškoćama u razvoju. Na taj način bi olakšali život svima nama, a našoj bi djeci omogućili kvalitetan i kontinuiran rad te šansu za napredak. Naša djeca ne mogu biti na listi čekanja. Njima je vrijeme neprijatelj. Sazrijevanje mozga prestaje u određenoj dobi. Pomoć im treba sada - ODMAH!!!
...
Dakle, mi ne želimo getoizaciju naše djece, nego socijalizaciju.To su dvije sasvim različite stvari. Želimo provesti inkluziju u redovan vrtić. Želimo da naša djeca vježbaju i rade u prirodnom okruženju, da imaju osjećaj pripadnosti, da se nauče nositi sa svojim hendikepom, da imaju veće samopouzdanje, mogućnost imitacije, kopiranja, te usvajanja određenih vještina od zdrave djece. Imaju pravo na prijatelje, osmijeh, igru...Samim tim zdrava djeca uče da postoje i takva djeca, te se tako od malih nogu uče na različitost i svakako ostavljaju nadu da se razvije jedno novo, bolje, humanije društvo.
ŽIVIMO ZAJEDNO, ALI SA RAZLIKAMA...
Netko sporo hoda,
netko lijepo piše,
netko lako uči,
netko teško diše,
netko slabo pjeva,
netko zbori čisto...
Ipak, svako dijete u biti je isto,
malo toplo srce i želja puna glava,
da živimo zajedno, ali sa razlikama...
I ja želim prijatelja!!!
srijeda, veljača 2, 2011
VUKOVAR - Leo Lacković petogodišnji je dječak iz Vukovara koji boluje od cerebralne paralize i epilepsije. Po riječima majke Viktorije, koja skrbi o sinu pokušavajući mu osigurati najučinkovitije liječenje, unatoč dvogodišnjem vježbanju po Vojti i godinu dana po Bobat metodi, motorički napredak djeteta bio je jedva uočljiv. Međutim, nakon liječenja po tzv. ABR metodi Leo je počeo podizati ruke, noge i glavu.
Krajem kolovoza prošle godine, Leo je išao na implantaciju matičnih stanica koja je također pomogla jer sada počinje samostalno držati glavu, nema više ni učestale epileptičke napade, a ni astigmatizam.
„Svjesna sam da Leo nikada neće ozdraviti, ali on je moje dijete i ne mogu ga gledati da se pati. Moram činiti sve da mu barem malo olakšam stanje. Sada se već uspijeva držati na laktovima, što je čudo ako se uzmu u obzir njegova oštećenja. Voljela bih kad bi jednoga dana mogao sam sjediti, raditi nešto ručicama pa možda ići u školu jer i on je dijete i treba mu društvo druge djece,“ ispričala nam je Leova majka koja ponovno pokreće humanitarnu akciju za Lea.
Naime, kako nije uspjela skupiti dovoljno novca za endoskopsku implantaciju matičnih stanica, Leo je išao na postupak koji uključuje lumbalnu punkciju i koji se mora ponavljati svake godine. Tako je postupak ponovno zakazan za kolovoz ove godine, košta čak 9000 eura bez troškova puta i smještaja.
„Umorna sam već od prošenja, ali nema mi druge. Drugačije mu ne mogu pomoći. Pet godina organiziram humanitarne akcije i već me je sramota no nemam izbora i obraćam se ljudima dobra srca nadajući se donacijama“ rekla je Viktorija. Iako je gotovo nepokretan, Leo je veseo i drag dječak koji, kao i njegovi vršnjaci, voli gledati crtiće, slušati glazbu, poznaje i voli igračke, ali za razliku od vršnjaka ne može sjesti, hodati i igrati se te, iako točno zna što želi i osjeća, misli ne može artikulirati govorom.
„Veoma je teško gledati dijete koje je potpuno svjesno svijeta oko sebe, a nije u mogućnosti motorički ništa napraviti. Iskreno se nadam da ćemo zahvaljujući dobrim ljudima i njihovoj pomoći Leu omogućiti terapiju na koju reagira i dati mu nadu i mogućnost da se jednog dana može i igrati igračkama, zagrliti me, progovoriti ,“ poželjela je Viktorija koja potvrđuje kako joj je i ovaj puta pomoć ponudio Robert Raponja, voditelj odjela glume na Odsjeku za kazališnu umjetnost osječke Umjetničke akademije te da se osim toga obratila i emisiji Zajedno, ali i da će kontaktirati ljude iz Zagreba koji im žele i mogu pomoći.
srijeda, rujan 22, 2010
Cerebral palsy-spastic quadriplegia,Epilepsy,GER -Apgar 1/3
Thanks to everyone who helped us to achieve our mission. Lumbar puncture was performed in the XCell Center in Dusseldorf on 27.08.2010. Leo was very brave, team was professional and everything went well. Only sideeffects were mild back pain and nausea, just for one night.
Now, after 18 days from surgery, Leo is feeling well, he gain weight ( for a year he had 13 kg, now he has 14 kg), he is much more cheerful and he has a beautiful glow in his eyes, he understand more. EEG remained very bed, but the miokloni attacks, which only he had in the first and second stage of sleep, reduced from 30 minutes to 10-15 minutes in the series.
utorak, rujan 21, 2010
Leo progresses slowly. He has much better control of his head and the trunk. He leans slowly on the hands, more on the left. In the prone position he beginns to raise his body with the hands and turns the head to the left and the right side. When sitting with legs crossed and leaning with the hands on the physio-roll, he is able to get on his knees.
The balance is much better. With SWOSH orthoses can Leo sit independently for a while, with legs crossed throughout.
Mentally is Leo much better, more aware of the things happening around him and of course more demanding. He requires constantly an attention and an entertainment.
EEG has finally improved. The biggest progress has been recorded in his sight. A diopter has been significantly reduced and there is no need for Leo to wear glasses. An astigmatism is nearly at the end.
I am expecting that Leos condition will be even better in a couple of months...
utorak, lipanj 22, 2010